Glazbeni paviljon

1892. godine postavlja se građevina glazbenog paviljona u samom središtu perivoja, u blizini postojećeg zdenca koji se uklanja, a njegova nadzemna struktura premješta južnije za potrebe postavljanja meteorološkog stupa. Paviljonska konstrukcija prefabricirana je montažna konstrukcija iz lijevanog željeza. Izradila ju je bečka tvrtka Waagner, a kupljena je godinu ranije na zagrebačkoj gospodarskoj izložbi, gdje je bila izložena kao eksponat. Konstrukcija paviljona oktogonalnog je tlocrtnog oblika s dekoriranim elementima stupova, pojedinih krovnih elemenata i paviljonske ograde, koji su nakon spajanja postavljeni na kameni postament s pristupnim stubištem izrađenim na licu mjesta. Paviljon je natkriven daščanim krovićem s pokrovom iz bakrenog lima.

Prvi koncert Gradske glazbe u novoizgrađenom paviljonu na Šetalištu održan je 26. lipnja 1892. godine. Tadašnje tiskovine redovito izvještavaju o stanju radova i planovima gradske uprave.

Saznaj više o Strossmayerovom šetalištu

Barokna palača

Izgrađena u drugoj polovini 18. stoljeća, ova palača vrijedan je primjer barokne stambene arhitekture ne samo u okviru grada Petrinje, već i na području kontinentalne Hrvatske. Ima veliku urbanističku važnost za formiranje središnjega gradskog trga odakle kreće razvoj grada Petrinje. U prvoj polovini 20. stoljeća južna stražnja strana građevine izmijenjena je i nadograđena s obilježjima moderne gradnje.

Gradska vijećnica

Slobodnostojeća jednokatnica, građena u kasnom klasicističkom stilu, dijelom potječe iz prve polovine 19. stoljeća, a 1868. godine južni i katni dio proširuje poznati petrinjski graditelj Bonifacije stariji Cettolo. Svojevremeno u dijelu zgrade bio je gradski zatvor i sjedište Petrinjske gradske straže. Osim ureda gradske uprave, u zgradi su povremeno djelovale i druge službe kao što i danas djeluju Porezna uprava i Županijski ured.

Srednja škola

Neorenesansna zgrada izgrađena je 1871. pod vodstvom Bonifacija Cettola, poznatoga petrinjskog graditelja 19. stoljeća. Svojom prostornom organizacijom slijedi prepoznatljivu shemu školskih građevina nastalih tijekom 19. i prve polovine 20. stoljeća. Njezinoj izgradnji prethodio je posjet cara Franje Josipa I. Petrinji 1869. koji je prvobitno odobrio izgradnju zgrade za potrebe Učiteljske škole (do 1965.). Od 1875. u zgradi se održava i Mala realka (do 1947.) te je i danas u funkciji srednjoškolskoga obrazovanja. Dana 26. studenoga 1901. u učiteljskom stanu zgrade rođen je Krsto Hegedušić, akademik i akademski slikar.

Prva osnova škola

Prostrana četverokrilna jednokatnica sagrađena je 1862. prema projektu Bonifacija Cettola, cijenjenoga petrinjskog graditelja 19. stoljeća. U drugoj polovini 20. stoljeća nadograđeno je prizemno krilo s istočne strane, kada je zgrada dobila konačni tlocrtni oblik. Dva ulaza u školu na uličnom pročelju nastala su zbog ondašnjega prostorno strogo razdvojenog školovanja učenica i učenika. Zgrada predstavlja vrijedan primjer ranog historicizma na području kontinentalne Hrvatske.

Hrvatski dom

U jednokatnoj zgradi Svratište k lavu iz 18. st. nekoliko petrinjskih društava osniva 12. veljače 1913. Hrvatski dom Petrinja. Trošna je zgrada srušena 1941. s nakanom da se izgradi županijska zgrada Velike župe Gora. Na temeljima podignutim tijekom Drugog svjetskog rata od 1951. do 1954. gradi se današnja zgrada.

Rodna kuća J. K. Knežića

Jednokatna građanska kuća izgrađena je u 18. stoljeću u kojoj je 15. veljače 1786. rođen Josip Kajetan Knežić, krajiški časnik i poznati vojni graditelj. Osobito se istaknuo u gradnji cesta od kojih izdvajamo poznatu Jozefinsku cestu od Karlovca do Senja.

Parohijski dom

Zgrada je izgrađena u drugoj polovini 18. stoljeća u kasnobaroknom stilu za potrebe Srpske pravoslavne crkve. U njoj djeluje crkvena općina i uprava Parohije.

Stari magistrat

Zgrada je izgrađena krajem 18. stoljeća u vojno-krajiškom stilu. Služila je gradskim upravnim poslovima u vrijeme vojnog komuniteta Petrinja (1777.-1871.), a danas ima uglavnom stambenu namjenu.

Zgrada generalije

Izgrađena početkom 19. stoljeća, zgrada je važan primjer stambene arhitekture kod koje se u okviru baroknoga koncepta prostorne dispozicije javljaju klasicistički elementi dekoracije i artikulacije pročelja. U zgradi je bio stožer Druge banske pukovnije do njezina ukidanja 1873. godine.

Građanske kuće

Kuća je građena 1924. godine u secesijskom stilu u vlasništvu obitelji Kostinčer. Donedavno je u prizemlju radila knjižara i papirnica.

Kuća je građena na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće s jakim utjecajem stilskih oblika arhitekture historicizma. U nizu objekata koji čine pročelje glavnoga trga u Petrinji, osim arhitektonske, ima i urbanističku vrijednost. Svojevremeno u zgradi djeluje Građanska čitaonica Petrinja, kavana Zagreb, Omladinski klub i petrinjski dječji vrtić.

Zgrada je izgrađena sredinom 18. stoljeća i jedna je od najstarijih građevina u Petrinji. Tijekom 19. stoljeća, djelomično je pregrađivana, ali je sačuvala osnovne arhitektonske i konstruktivne karakteristike vremena gradnje.

Na mjestu današnje uglovnice koja je sagrađena 1808. godine, bila je starija kuća u vlasništvu Antuna i Barbare Jelačić gdje im se 21. travnja 1746. godine rodio sin Franjo Jelačić, časnik Druge banske pukovnije (sjedište u Petrinji), kasnije pukovnik i podmaršal austrijske vojske te otac Josipa Jelačića, hrvatskoga bana.

Zgrada tipološki pripada nizu reprezentativnih kasnobaroknih gradskih stambeno-poslovnih kuća bogatijega arhitektonskog izraza i oblikovanja. Na zaglavnom kamenu uklesana je 1793. godina. U nizu objekata koji čine pročelje glavnoga trga u Petrinji, osim arhitektonske, zgrada ima i urbanističku vrijednost.

Zgrada je izgrađena na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće i tipološki pripada nizu reprezentativne stambeno-trgovačke građanske arhitekture stare jezgre Petrinje. Jedan je od rjeđe sačuvanih primjera objekata zabatno orijentiranih prema ulici u samom središtu grada. U vrijeme Napoleonove Ilirije, francuska je vojska u zgradi osnovala prvo kazalište u gradu.

Zgrada je izgrađena na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće u kasnobaroknom stilu. Tipološki pripada nizu reprezentativne stambeno-trgovačke građanske arhitekture središta grada kojoj je prethodilo ondašnje napredovanje trgovine.

Kuća je izgrađena u drugoj polovini 18. stoljeća kada je građen veći dio reprezentativne stambeno-trgovačke arhitekture središta grada. Svojevremeno su u kući djelovali brojni petrinjski obrtnici i trgovci, poput fotografa Miffeka, koji su u 20. stoljeću ostavili vidljivoga traga u praćenju događaja i osoba u našem gradu.

Zgrada je građena u prvoj polovini 18. stoljeća s godinom 1772. upisanoj na atici, a 1913. godine nadograđen je prvi kat. U unutrašnjosti prizemlja sačuvala je karakteristike konstrukcije arhitekture kraja 18. stoljeća. Od 1772. do kraja pedesetih godina 20. stoljeća u kući je djelovala prva petrinjska ljekarna K crnom orlu u vlasništvu obitelji Panac.

Ova barokna zgrada izgrađena je 1788. godine koja je uklesana na zaglavnom kamenu dovratnika portala. Prema konstrukciji svodova, tlocrtnoj dispoziciji unutarnjega prostora i obradi pročelja, zgrada pripada nizu stambene građanske arhitekture druge polovine 18. stoljeća.

Ova jednokatnica, tlocrta u obliku slova „L“, sagrađena je 1786. godine u kasnobaroknom stilu, a godina gradnje uklesana je na zaglavnom kamenu iznad veže SIGUR 1786. Sredinom 19. stoljeća dograđen je krajnji južni dio.

Kuća je izgrađena prije 1824. godine u klasicističkom stilu, a prvi veći zahvat izveden je u drugoj polovini 19. stoljeća. Tipološki pripada nizu stambene građanske arhitekture iz prve polovine 19. stoljeća građene za potrebe stanovanja na katu i poslovnoga prostora u prizemlju.

Kuća, građena u baroknu stilu, spada u red najstarijih stambeno-poslovnih građevina na području grada Petrinje, a datira iz prve polovine 18. stoljeća. Prvi veći zahvat na objektu nastaje 1812. godine kada prizemlje uličnoga krila, na mjestu nekada otvorenoga arkadnog hodnika, dobiva otvore lokala s kamenim dovratnicima.

Kuća je sagrađena 1812. godine u klasicističkom stilu. Tipološki pripada nizu stambene građanske arhitekture prve polovine 19. stoljeća, građene za potrebe stanovanja na katu i poslovnoga prostora u prizemlju.

Kuća je nastala na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće i predstavlja vrijedan objekt građanske arhitekture s elementima kasnog baroka. Od 1915. do 1929. u kući je živio i stvarao akademski slikar Vilim Muha.

Kuća je 1818. godine izgrađena na uskoj parceli u obliku slova „L“. Pripada nizu građanske arhitekture prve polovine 19. stoljeća s pojednostavljenim stilskim elementima klasicizma.

Ova prizemnica, po svojoj uspjeloj, vertikalno razvedenoj profilaciji, vrijedan je primjer klasicističke arhitekture prve polovine 19. stoljeća na području kontinentalne Hrvatske. Godine 1864. u ovoj kući osnovano je Hrvatsko pjevačko društvo Slavulj koje i danas djeluje.

Close Search Window